Bruno, hvala na komentaru. Tokom vikenda sam bio van X-a, ali sada je nedelja uveče i prilika da se vratim na temu, tj. konkretno na vaš argument.
Nemam nikakvu sumnju u pogledu motiva iza vašeg, "četvrtog" narativa o Kosovu. Ali, i taj narativ bi, po meni, u slučaju da odredi politički kurs snaga sutprostavljanih SNS-u, vodio u ćorsokak, slično trima narativima iz mog prekjučerašnjeg tvita. Po meni, jedino ispravno je da se akteri sutprostavljeni sadašnjoj vlasti, do njenog pada, Kosovom ne bave, odnosno da mobilizacijski narativ nalaze u nečem sasvim drugom. (U čemu - elaborirao sam u tvitu).
Nadam se da ništa od ovoga što ću dole napisati, radi pojašnjenja, neće zazvučati grubo; svakako mi nije namera da tako deluje.
"Četvrti" narativ, u kom je NATO intervencija bila nelegitimna, a nezavisnost Kosova je nelegalna, je, po meni 1. u neskladu sa činjenicama i pravom, i 2. doduše većinski prihvaćen u pravnom i politikom diskursu u Srbiji, ali bez ikakve šanse da bude prihvaćen unutar dominantnog političkog i intelektualnog milja u delu sveta kom kao protivnici SNS vlasti težimo (liberalno-demokratskom). Takav, nakrivo postavljen, ne treba da služi kao osnov za "konsenzus" koji bi trebalo da pomiri prva tri narativa.
Bilo bi potrebno nekoliko podužih tvitova da argumentiram zašto je je NATO intervencija bila legitimna, a nezavisnost Kosova nije protivna međunarodnom pravu (jeste protivna ustavu Srbije, ali to je kod pitanja nastanka država - malo relevantno). Rezime je ovaj:
𝘕𝘈𝘛𝘖 𝘪𝘯𝘵𝘦𝘳𝘷𝘦𝘯𝘤𝘪𝘫𝘢 je bila ili zakonita (v. tekst vodećeg francuskog stručnjaka za međunarodno pravo, Alain Pellet-a, ovde
4e8d1502-3afc-456b-9cc2-86f6…) ili, kao minimum, legitimna: u (hipotetičkom) slučaju nelegalnosti, opravdanost intervencije bi odnela prevagu nad neusklađnošću pravnih pravila sa bazičnim moralnim principima civilizovane zajednice.
𝘕𝘦𝘻𝘢𝘷𝘪𝘴𝘯𝘰𝘴𝘵 𝘒𝘰𝘴𝘰𝘷𝘢 je pravno nesporna, jer 1. radi se o jednom od onih slučajeva u kom je narodu vlast ekstremno uskratila mogućnost da svoje pravo na samoopredeljenje ostvari interno (unutar države (Srbije)), do te mere da je vlast pokušala da protera najveći deo naroda (kosovskih Albanaca), u uz to je odgovorna za niz masovnih egzekucija civila i namerno uništavanje imovine (uz ostale zločine); i 2. princip teritorijalnog integriteta pri tome nije povređen: taj princip ne reguliše odnos između države (Srbije) i njenog stanovništva (kosovskog), a u onome što reguliše - odnos između država - princip nije povređen jer druge države nisu intervenisale da bi podržale raspad Srbije nego da bi zaštitile albansko stanovništvo od progona i terora države sa decenijom dokazane spobnosti proizvodnje masovnih zločina iza sebe.
Bitnije od toga što ja mislim je to da je, u pogledu intervencije, većinski stav među istaknutim međunarodnim pravnicima (van Srbije) i vodećim intelektualcima na prelazu iz 20. u 21. vek, pri tome vrlo različitih ideoloških usmerenja, i većinski stav među državama, takođe bio da je intervencija opravdana. Tokom NATO intervencije, u Savetu bezbednosti UN je ubedljivom većinom (tj. ne tek vetom jedne ili nekoliko stalnih članica) odbijen pokušaj osude intervencije, a u Generalnoj skupštini nije bilo značajnije grupe država da zatraži održavanje posebne sednice na kojoj bi "tiha većina" mogla da izrazi neodobravanje (takve "tihe većine" nije bilo).
Isto i u vezi nezavisnosti Kosova. U najmanju ruku nećete naići na većinski stav (među međunarodnim pravnicima (van Srbije)) po kom bi secesija Kosova bila protivna međunarodnom pravu. Stav država je takođe rečit: većina (teško je utvrditi tačan broj) je priznala nezavisnost, što ne bi učinila da smatra tu nezavisnost protivnom međunarodnom pravu.
Ne vidim kakvog bi dobra mogao doneti konsenzus anti-režimskih snaga u Srbiji baziran na stavovima doduše trenutno gotovo neupitnima u Srbiji, ali - s dobrim razlogom - u koliziji sa većinskim političkim i pravnim stavovima u liberalno-demokratskom svetu. Uz to, sasvim je nerealno očekivati da bi kosovski Albanci jednog dana mogli da požele da se vrate u sastav Srbije (jednako neverovatno kao to da baltički narodi požele da se vrate u sastav Rusije). Posla pada SNS vlasti, možemo da pokušamo da razvežemo kosovski čvor u koji smo se upetljali prethodnih decenija. Do tada, najbolje je da o Kosovu ćutimo - koristeći pri tome srećnu okolnost da, na temu Kosova, ni SNS/SPS vlast nema šta, za nju korisno, da kaže.